Esma je, kako sama za sebe voli reći, emancipovana milenijalka, ljevičarka, liberalka, i još pregršt tih etiketa koje više liče na naziv kakve puške, nego na nešto što zdrav i prav čovjek voli (obožava) priheftati uz svoje ime. Uglavnom, Esma je bila boriteljka (?) za ljudska prava, legalističarka i svašta još nešto izvitopereno da odgovara žensskom rodu. Stvarno bi valjalo da skratim, a da skratim, reći ću prosto da je bila opterećena tim nadrinadpametnim pridjevima i uklapanjem u te neke kalupe. Zgodno je uplovila u dvadesete, primala je tri stipendije, ganjala prosjek na nekom od odsjeka filozofskog fakulteta, sve da bi jedne subote, kao u kakvom filmu Nore Ephron, zapela u liftu u zgradi svog najboljeg prijatelja sa nekim momkom koji je također krenuo na dernek kod njega. Ipak, stvarni životi nisu isklišeizirane romantične priče. Njoj se svih tih dvadeset minuta, koliko su bili zaglavljeni, užasno pišalo. Bila je nervozna, bijesna, cupkala je u mjestu. Ipak, dovoljno umjerena u svojoj samosvjesnosti trudila se kontrolisati svoje neurotične "piša-mi-se-upišat-ću-se" pokrete, da ne bi uzbudila svojeg "sapatnika". A "sapatnik"? On je šutio, sjedio na podu, i gledao u njene štikle. Usne su mu polahko blijedile. Kada su ih konačno izvukli, nije produžio na parti, nego je pobjegao glavom bez obzira. I Esma je bila zaintrigirana.

Nakon opširnog parodosa u ovu priču, red je da skratim dosadni dio, valjda, ali ja uvijek kad pokušam skratiti, još više produžim. Evo, opet se gubim. Esma je, nakon višesedmične potrage, uspjela locirati mladića iz lifta, za kojeg se ispostavilo da se zaista zove Marin, kako joj je uspio promrmljati. Navodno ga Esmin najbolji prijatelj nije ni poznavao. Bio je totalno random osoba koja se iz treće ruke našla pozvanom na dernek. Uglavnom, Marin je studirao grafički dizajn na akademiji likovnih, i bio je inače iz Splita. Esma, sad već poprilično opsjednuta, pažljivom analizom rasporeda i vremenske prognoze, isplanirala je da na jedan kišan dan, bez kišobrana, zapne ispred likovne akademije, i da je Marin spasi. Čudnim spletom okolnosti Marin se baš taj dan nije pojavio na fakultetu. Razočarana i pokisla do kože, Esma se skljokala na klupu u parkiću na Čobaniji. Tada ga je primjetila. Marin se ljuljao na ljuljačci, po najgoroj kiši. Neurotična Esma se zaletila njemu u zagrljaj i oboje su bili jednako šokirani.

Da skočim u neposrednu budućnost, od par mjeseci kasnije, Esma i Marin bili su par. Divan i krasan, mnogo emancipovan i seksi par. Problem je, ako je to problem, Esma je uz Marina počela gubiti svoje điđave etikete i više nije forsirala ženski oblik svake imenice. Postala je deprimirana. Jer je Marin bio deprimiran. I gotovo svake noći budio bi se isprestravljen spoznajom da će umrijeti. Džaba mu divni splićanski nadimak, i zubi kao niske gmo bisera, i caklica u očima, i sviranje gitare, i prijateljstvo sa Mikijem Solusom. Esma je na njemu najviše voljela njegovu patnju.

Tako se i dogodilo da se nakon pola godine Marin zasiti Esme. Bila je suviše djetinjasta i napadno se trudila oraspoložiti ga. Pred kraj semestra, on je spakovao sve svoje stvari i odjavio stan. Ugasio je bosanski broj. Par dana spavao kod drugarice. I pobjegao za Split čim je riješio zadnji ispit. Esmi ni riječi. To je našu malu, nezrelu junakinju mnogo slomilo. Jer je pronašla svoj identitet uz njega. I sad ga je opet izgubila.

Bolovala je ona ihahaj, zamal da ne izgubi godinu, kad odjednom sinu neka misao u njenoj glavici, nešto mora da je baš jako sinulo, jer je pala u komu i ostala nepokretna. Imala je moždani. Što nije rijetkost u ovim modernim vremenima. Da mladi ljudi koji se uopšte nisu ostvarili iznenada tako fasuju moždani. Sad je imala i razlog, kad se probudila, da pati, jer jo je rrečeno da čak iako uspije oporaviti lijevu ruku i lijevu nogu, uvijek će ostati svijene desne i ruke i noge, kao da je komad plastike koji je s jedne strane malo sprljen pa se onako sprljio sav. Jako tužno. Al' brate, bolja nego ikad do sad. Marin je povremeno posjeti, grize se, ali on više nije bitan. Jebote. Zbunila me ta priča skroz. Treba visprenija nego ikad prije. Zrelija. Ljepša. Srećom vanredno sad polaže šta joj je ostalo pa će moći da se bavi tim poslom koje studira kasnije u životu. I još je postala online selebrti. I shit you nat. AJ+ objavio video o njoj. Eto tako. Nemam pojma šta sam sad ovdje sve nadomaštala da zabaškarim stvarne likove. Ali eto. Poenta, valjda, ostaje ista??????