Sad da se vratiš
Sad da zalupaš na demirdžik
I prođeš u svojim sandalama na čarape
Tih trideset koraka preko avlije
Izvališ se na sećiju i upališ kakav vestern
Bio bi mi stranac
A strana bih i ja bila tebi

U zadnje vrijeme puno hodam
I hodam sama, iako si mi govorio
Kad sam tek nagazila u pubertet,
Da to nije dobro - tako hodati sam
Pogotovo gradom gdje te svako zna
Svejedno, u zadnje vrijeme puno hodam
I obilazim mjesta gdje smo nekada zajedno bili
Tobogane i parkiće,
Bivše slastičarne
Hodočastim mjesta gdje sam prije svega
Bila tvoja najstarija kćerka, tvoj Miško
Pa tek onda mala osoba
Sa svojim tabijatom, i mušicama

Grad se skuplja u sebe
Poput uzice oko vrata, zlatni konac da prekine žile
Steže obruč oko mog tijela svojim
Krivim sokacima i mrvicama tuđih života
Što se prosipaju u mene sa balkona i kapaju me iz
Klima uređaja nađiđanih iznad šetnica

Sad da se vratiš i spustiš novu Kvizoramu na sto
Fišek jabuka i banana, u poštanskom sandučetu
Razglednica koju si i iz zagroblja, po običaju, prestigao
Sad da se vratiš - o čemu bismo ti i ja razgovarali?

Vjerovatno ne bismo mogli dugo
Tvoje dijete je postalo žena i svakim danom
Sve više ličim na aberaciju tebe i mame
Jedan monstrum u ekstremima
Koji okolo hoda poput svetih luda
Prioritet je sačuvati krhki razum
Ispreplesti niti smisla u gusti
Vilerov goblen

Okolo hodam i obilazim kosture svog djetinjstva
Uživajući nova koja po njima niču,
Kao cvijeće iz srneće lešine
Na onoj fotografiji

Da li bi oprostio svijetu što je nastavio postojati nakon tebe?
Da li bi oprostio meni što sam te toliko potisnula
Da te stranim osjećam već, iako si od nas tri
Mene najduže volio?

Ne znam
Lutam i tražim tragove tebe
Po ulicama koje prijete novom promjenom imena
Lutam i tražim sebe u gradu, grad u meni
Sebe u tebi
Tebe u meni
Tražim i
Pronađem tek po koju rečenicu da lijepo zazvuči
Pjesničke sličice za album
Važne samo meni

Govorio si da sam žena, Bošnjakinja u malom jeziku
Moja prva pjesmarica - otužna knjiga žalbi u prčvarnici
Gdje ni turisti ne zalutaju
Mani se ćorava posla, bebo
Uči, sveži guzicu za stolicu, radi ono što moraš
I ako ti ostane vremena, onda radi ono što voliš

Ja sam od medicine odustala
Anatomiju nikad nisam položila

Sada seciram jedino svoje misli i duševne bole
Na uzorcima tkiva nedostajanja crne tačkice cinizma
Atrofirana želja da te učinim ponosnim
I strahovi koji ne bi bili tu da si potrajao

Možda bi, kada bi sada krenuli zajedno
U šetnju ovim gradom
Možda bi stvarno bili stranci

Možda bi se bolje sporazumjeli
Ne znam

Ne znam

Mislim na tebe
I nedostaješ mi

To je sve.