zblogom pameti!
"Najnečitaniji aktivni blog 2018. godine!"
- Dnevni Avaz

"ja uopće ne ocjenjujem blogove, i umro sam ima godina i godina"
- Roger Ebert

"Transcendentalno, ezoterično, meditativno!"
- Hajdar Hadžemović
boxevi



najmanje sramotni pokušaji poezije 2017 (od kojih neki i valjaju)




posjete: 53064

22.08.2017.

;#



Nasmijana. Ja.
Od uha do uha.
Od zuba do zuba.
Od treptaja do treptaja
Duboko u plitkim borama oko očiju.

Dječak,
Nasmijan,
U dvorištu,
Saksije sa mušketinima,
U pozadini cvrčcima zuji ljeto sedamdeset i neke.

Pisao je
"Da mi je da me jednog dana dočekaš nasmijana,
civilnim suncem obasjani
stali bi na obalu Neretve
i pitali se zašto smo dosad bili sami?"


Ognjište odavno pusto;
Kredenci bazde memlom.
Ona struže s lubanje ostatke posmrtne maske;
Jerihontske glave pjevaju o vječnom.

Pihtijasta buđ po ćoškovima mog uma;
Zašto me bole milovanja?
Tuđa su krv i suze tinta mojim stihovima.

Sanjam - voćnjak u cvatu;
Eden na dohvat ruke,
Nebo prošarano sjetom.

Sanjam - ruka u ruci;
Osmijeh u osmijehu;
Cvijet u cvijetu;
A rijeka teče pitka.

Ona sanja - stara smokva ponovo rađa.

Nasmijana. Ja.
U rukama.
U zagrljaju.
U tuđem zagrljaju.
U tuđem milovanju.
Praznom milovanju.
Praznog osmijeha.

Sanjam uplakana.