Iako sam sinoć zaspala osjećajući se kao jedina živuća djevojčica u Sarajevu, jutros se nisam probudila s tim preuveličanim emocijama (pežorativno – patetičnim). Jedu mi se pahuljice, i pije mi se mlijeko. I imam odakle da skucam za to. I sretna sam. Pitam se dokad će trajati.
2 komentara
Komentariši
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
Sinoćna djevojčica sa današnjim pahuljicama. “Djevojčica sa šibicama” ne da da bude kao sa njom, nijednoj djevojčici koja je čitala tu priču ili koja će je pročitati.
Volim tvoje pisanje.
Hvala, vasionka 😊😊